Zvao ne zvao ostaje ti jao

    Svaka sličnost sa navedenim u tekstu je namerna i nije slučajna. Svako onaj ko nađe sebe u priči, a ima bar malo ljudskosti u sebi,  neka se dobro pogleda u ogledalu kada se sprema za posao.

    U davna pradavna vremena, kada su se ljudi lečili odlaskom kod doktora u domove zdravlja i ambulante, kojih je bilo na sve strane, bilo je i džandrljivih sestara i doktora. Kako je u to vreme vladala  socijalistička diktatura nisu baš bili hrabri, da kao danas, maltretiraju pacijente. Znalo se da može neko da ih pozove na odgovornost, pa čak i da popiju šut kartu zbog odnosa prema pacijentima. Poslednih dvadesetak godina međutim  sa ulaskom u demokratiju, pokrenuta je i lavina zvana  podmićivanje doktora i sestara kao i njihova neljubaznost u tretiranje pacijenta. Pacijenti su klijenti koje možeš da kinjiš i maltretiraš koliko ti volja. Posebno u slučaju da su došli s praznom torbom ili daleko bilo da je u torbi nešto manje vrednosti.

   Da bi došao do doktora moraš da prođeš prepreke u stilu šalterskih karakondžula, koje znaju samo da ti ljubaznim glasićem, od koga uši otpadaju, kažu kako tvoj doktor ne radi, a biće tu krajem limburga meseca. Ako si dovoljno sposoban i spreman da progutaš žabu i to onu najveću kreketušu, nekako pređeš tu prvu prepreku sitnim mitom od stogramske kafe, naivno misleći da si blizu cilja. Lakat, na ulazu u doktorovu ordinaciju se pojavljuje Kerber. Ti probaš da mu ublažiš bes kaficom od 200 grama, a Kerber od toga postaje aždaja koja bljuje plamen spremna da te sprži, i da od tebe ostanu samo jeftine kineske patike koje si kupio u butik, kao bajagi original, falsifikati. Misliš da tek tako možeš da se domogneš doktora, davno su to prošla vremena. Onako spržen i smežuran, dok mirišeš na sumpor i fosfor, brzo vadiš evromicin, sakriven u postavu novčanika za ne daj bože, a izgleda da je dotle došlo. Delotvornost evromicina od 10 odmah daje rezultat i aždaja postaje mala maca koja te mazno uvodi kod njegovog veličanstva doktora.

    Dok stojiš pored vrata ko siroče, saznaješ iz razgovora koji on vodi telefonom, normalno ne primećujući te, kako je bio na Kopaoniku i kako je bilo super, pa kako je ženi kupio džip jer se jadnica sva skvrčila u onom malom Audiju. Spominje i mučenu dečicu koja se zlopate po inostranstvu na školovanju. Vidiš da nije tebi najteže, iako si bolestan, eto kakve sve muke mora jadni doktori da trpe i još pored toga mora tebe i one iz hodnika da leče. Toliko te rastuži njegova priča da umalo ne pustiš i suzu, ali se trgneš u poslednjem momenatu i pružiš doktoru čestitku koju mu je poslala tetka Merkel iz Frankfurta. Kako se on samo obradova zbog tetke, trenutno promeni raspoloženje i okonča razgovor, uz osmeh od uva do uva.

Pade ti kamen sa srca, jer si konačno blizu rešenju zdravstenih problema, zbog doce koji postade ljubazniji od Vesića, kada priča sa malim vukom. Na žalost posle zbrinjavanja tetkine čestitke doktor utvrdi da ti i nisi baš pacijent za njega, ali će se ipak angažovati na tvom lečenju. Prelista rokovnik i nađe da ima termin danas popodne u privatnoj ambulanti „Srećan put“. Eto, ako dođeš po podne rešiće se svi tvoji zdravstveni problemi.

Šta da se radi složiš se sa doktorom i napustiš ordinaciju veseliji i bolesniji nego pre ulaska u ordinaciju.

  Tako veseo i zadovoljan teturaš se ulicom kada naiđe unuk koj ne razume današnje vreme i običaje i poče da paničari kako loše izgledaš i kako ti treba hitna pomoć. Kako je on iz kategorije milenijumovaca istog trena okrenu hitnu pomoć, ali tamo izgleda da nema nikog i telefon je džaba zvonio neko vreme. Valjda ti iz hitne pomoći imaju češće kafe i puš pauze zbog stalnog angažovanja. Posle trećeg poziva javi se neka gospođa kojoj je izgleda presela kafa zbog zvonjenja, pa beše malo nadrndana. Još kad je čula da je pacijent bio kod doktora, pa još i da ima preko 60 godina iz slušalice pokuljaše amonijak, otrovi, nitriti i nitrati, kao iz kanalizaciju u Beogradu na H20. Unuk ublede od tolikih lepih reči, pa ne ostade ni on ravnodušan nego gospođi uzvrati uz određeni glagol koji nije baš za pisanje.

   Lepo je rekla Konstrakta da se mora biti zdrav, na žalost nije rekla kako da se to postane u ovakvom okruženju.

Ostavite odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *