Nekada davno beše

  “I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde. Postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju i da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.I bi veče i bi jutro, dan četvrti.”

   I stvori  EPS  da uključuje i isključuje struju, danju i noću. I bi  prekidač. I vide da je dobro, dan osmi.

Kad vide da može i da naplati to što se struja zove, stvori blagajnu i redove gde se čeka na naplatu. I vide da je to dobro, dan ko zna koji.

I namnožiše se ti što se strujadžije zovu i stvoriše organizaciju sa 600 direktora, koje će narod božji da plaća.

I bi dobro direktorima i šefovima, dan svaki.

   Kad to vide  i da lošem vodi, napusti EPS i prepusti ga svom stadu ljudskom i njihovom vođstvu što se Vlada zove. I bi njima dobro, dan skupštinski.

I oni stvoriše ministra za energetiku i generalnog direktora EPSa. I svima bi dobro, dan skupštinski.

I stvori Vlada mnogo kooperanata rodbinskih  u proizvodnji struje i prodaji uglja što se glina zove. I svima bi dobro, dan ko svaki dan.

I Vlada vide da mogu njeni sledbenici da se obogate prodajući ugalj što ga glinom zvahu u termoelektranama i postavi Milenka za vođu EPSa.  I videše da je svima dobro, dan  na dan.

I stvori Vlada mogućnosti kumovima, što se zovu, da reke stave u cevi i prave struju po velikoj ceni, država  da im plaća. I videše da je njima dobro, dan svaki.

I Vlada podiže cenu struji jer propade proizvodnja zbog  Milenka što se zove, i uveze struju po visokoj ceni. I niko ne beše kriv, svaki dan.

Kad Vlada vide da narod plaća, jer verovaše da struju dobija iz Ukrajine, podiže cenu struje. I niko reč ne reče na to. Dan robovski.

I napraviše se veliki stadioni i napraviše se zgradurine i potroši se silna struja koju narod plati. I niko se ne pobuni. Dan svakodnevni.

Tada pogleda AV sve što je stvorio, i gle, dobro mu beše veoma. I bi pet do dvanaest.